Zašto stalno učimo Fatihu?

Hvala Bogu dragom koji stvara bez prethodnog primjera, oblikuje i uređuje na najbolji i najsavršeniji način sve stvoreno. Salavat i selam na posljednjeg i najodabranijeg Božijeg poslanika, Muhameda salallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i na njegove drugove ashabe i one koji ih u dobru slijede.

Naša lijepa tradicija koja je nastala u okvirima promišljanja časne uleme, koja je na ovim prostorima stoljećima čuvala islamska načela i sprovodila ih u praksu je nešto o čemu treba voditi računa i što treba čuvati. Trebamo znati da je naša ulema par stotina godina prije nas imala na umu Kur'anske ajete i časni sunnet vjerovjesnikov, te da su na osnovu toga gradili društvo i zajednicu. Mi nakon svake dove, bilo za sebe ili zajednicu, bilo za one koji su živi ili one koji su preselili učimo Fatihu. Fatiha je “majka” Kur'ana i u njoj je uputstvo i lijek. Ono što nas je poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavijestio preko meleka Džibrila alejhis selam jeste da sa svakim harfom Fatihe se uslišava ono za šta se traži. Tako onaj koji traži da se Allah dž.š., smiluje i oprosti nekome ko je preselio sa ovog svijeta, svakim harfom Fatihe se uslišava i daje za to.

Imam Muslim r.a., u svojoj hadiskoj zbirci prenosi ovaj mubarek hadis koji nas na to konstantno treba podsjećati: “Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Dok je melek Džibril, alejhis-selam, sjedio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je neku škripu iznad sebe, pa je digao glavu i rekao: ‘Ovo su nebeska vrata koja su se danas otvorila, a sve do danas nikada se prije nisu otvorila.’ Kroz ta vrata spusti se jedan melek, a Džibril reče: ‘Ovo je melek koji se po prvi put spustio na Zemlju. Nikada ranije do današnjeg dana nije na Zemlju sišao.’ Taj melek nazva selam i reče: ‘Raduj se, Muhammede, zbog dva svjetla koja su ti darovana, a koja nijedan vjerovjesnik prije tebe nije dobio! To su El-Fatiha i zadnji ajeti sure El-Bekara. Nijedan harf iz njih nećeš proučiti a da nećeš dobiti traženo.’”

Back To Top