Sudbin Musić iz Prijedora je bivši logoraš. Aktivista je za ljudska prava i čovjek koji se vratio na svoj kućni prag nakon progona u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Mnogi njegovi sugrađani muslimani se nisu vratili. Neki su otišli sa ovog svijeta zauvijek, a neki su otišli u Evropu i nikad se nisu vratili da žive na svojim ognjištima. Vrate se samo za godišnje odmore, tokom kojih se, makar na kratko, čini da u Prijedoru i dalje ima značajan broj muslimana. Svijest bošnjaka o onome što im se desilo je i dalje nezadovoljavajuća. Kako je to znao lijepo reći rahmetli Abdulah Sidran: Bošnjaku trebaju dvije glave, jednu da mu otfikare a drugu da shvati šta mu se desilo…
Ponekad se čini da oni bošnjaci koji su otišli sa svojih ognjišta i skrasili se po golemoj Evropi, bolje znaju čuvati kulturu sjećanja na ono što im se desilo. Obilježavanje dana Srebrenice i dana Bijelih traka bošnjaci u Italiji već decenijama njeguju i čuvaju. Kako je vratiti se i živjeti sa onima koji su te do juče ubijali, progonili i vrijeđali ponajbolje zna naš Sudbin. Reći istinu onima koji je ne žele čuti i koji imaju “svoju” verziju istine zna biti problem. Takav problem da nekad i sama bezbjednost i život znaju biti ugroženi. Šta ima da izgubi onaj koji je već skoro sve izgubio u naletu nasilja i bezumlja jednog naroda. Nije to nama ništa novo, već duže od stoljeća nas pokušavaju istrijebiti. Ni jedan način koji su mogli naći da ga iskoriste nisu propustili. Udruženo sa svim segmetima kulture i uticaja, radilo se na uništenju islama na ovim prostorima. Ovo je poziv muslimanima a posebno bošnjacima da ljubomorno čuvaju svoj indetitet, etničku pripadnost, vjeru, kulturu i tradiciju. Sve dok ne naučimo da poštujemo sebe, svoje sunarodnike i svoju braću u saffu, ne možemo očekivati ni da će nas drugi poštovati i shvatiti ozbiljno.
Neka primjer Sudbina Musića, koji je ostao na svom ognjištu i započeo novi život nakon užasa rata i progona bude nada i smjernica svim domoljubima i vjernicima!
