Recimo na kraju da tri mezheba imaju stav da je rukju dozvoljeno učiti, ali je bolje ostaviti takvu praksu. Jedino šafije kažu da je mustehab (pohvalno). Profesionalno učenje rukje, ustvari, je bid'at – novotarija, jer nije poznato da su ashabi profesionalno učili rukje! Čovjek može najviše sam sebi pomoći preventivno i duhovno se liječiti, tako što će klanjati farz namaze, često spominjati Svevišnjeg Allaha (zikrullah), postom, sadakom i drugim vidovima ibadeta (dobročinstva)! U Kur'anu stoji zapisano: „Ko se Allaha boji i svjestan Ga je, On će mu naći izlaz iz svake situacije, i opskrbit će ga odakle se i ne nada. Ko se čvrsto osloni na Allaha – On mu je dovoljan!“ (Et-Talak, 2-3)
U 1. ajetu sure El-Isra, govoreći o Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., Isra i Mi'radžu, Svevišnji Allah kazuje da je u jednom času noći prenio Svoga roba (Muhammeda, a.s.) iz Mesdžidul-Harama u Mesdžidul-Aksa. Prošli petak smo govorili o značenju i vrijednosti statusa Allahovog roba. Ajet se dalje nastavlja i Allah, dž.š., veli da je krajnji cilj i svrha tog Pejgamberovog Putovanja „kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali“. Smisao znamenja jeste da nas poduče i daju smjernice za život, odnosno da nam pokažu put kako ne bismo zalutali hodeći ka cilju. A cilj svakog mu'mina (vjernika) jeste Allahovo zadovoljstvo – Džennet!
Danas ćemo nešto kazati o jednom znamenju koje je pokazano Božijem Miljeniku na tom veličanstvenom Putovanju. Abdullah ibn Abbas, r. anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazivao: “Pokazani su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika s kojim prolazi cijeli ummet, a s drugim vjerovjesnikom jedna grupa ljudi. S trećim vjerovjesnikom prolaze deseterica, s četvrtim vjerovjesnikom prolaze peterica, a prošao je i jedan vjerovjesnik sam. A onda sam vidio veliko mnoštvo, pa upitah: ‘Džibrile, jesu li ovo moji sljedbenici (moj ummet)?’ Reče: ‘Ne, ali sada pogledaj na horizont!’ Pa sam pogledao i vidio ogromno mnoštvo. ‘Ovo su tvoji sljedbenici. Među njima je predvodnica od sedamdeset hiljada ljudi, koji neće polagati račun niti će biti kažnjeni!’ Upitah: ‘Zašto?’ ‘Zato što nisu tražili da im se rukja uči, nisu bili skloni zloslutnji i sujevjerju, niti su tražili da im se radi kauterizacija, nego su se samo na svoga Gospodara oslanjali.’ Ustade pred njim Ukaša ibn Mihsan pa zamoli: ‘Čini dovu Allahu, dž.š., da me učini od njih!’ Tada Poslanik, s.a.v.s., učini dovu: ‘Bože moj, učini ga od njih!’ Tada pred njim ustade drugi čovjek pa zamoli isto: ‘Čini dovu Allahu, dž.š., da me učini od njih!’ ‘Preduhitrio te je Ukaša’ – odgovori mu Poslanik, s.a.v.s.
Sržna poruka ovog hadisa jeste da će na Sudnjem danu biti jedna posebna skupina iz Pejgamberovog, a.s., ummeta, njih sedamdeset hiljada, koji će biti VIP stanovnici Dženneta, da tako kažemo, jer će ući u rajske perivoje bez polaganja računa i neće biti kažnjeni. Vjerovjesnika je zaintrigiralo zašto su oni tako posebni, pa mu je Džibril, a.s., rekao da su to oni muslimani koji „nisu tražili da im se rukja uči, nisu bili skloni zloslutnji i sujevjerju, niti su tražili da im se radi kauterizacija, nego su se samo na svoga Gospodara oslanjali.“
Ovdje naš Pejgamber, ustvari, ukazuje na specifična mentalna stanja ljudi u društvu. Učači i konzumenti rukje su opsjednuti džinima. Sujevjerne osobe su ospjednute lošim predznacima: je li crna mačka prešla preko puta, je li petak 13., je li neko prošao ispod merdevina, je li ogledalo puklo i td. Neki muslimani vole čitati horoskope ili iz findžana, želeći da znaju svoju budućnost, odnosno da li će se planete i zvijezde podudariti. Kauterizacija je spaljivanje dijelova tijela zbog liječenja ili kao estetski zahvat. Sve suprotno ovome je jačanje tevekkula i čvrsto oslanjanje na Gospodara svjetova!
Ove pojave, dakako, nisu nikakva novost. Međutim, u postmodernom svijetu su se pojavili profesionalci u ovim fenomenima. Rukje uče profesionalni učači, o sujevjerju govore narodni kazivači i šarlatani, o horoskopu profesionalni astrolozi, a još nemamo, hvala Bogu, šerijatskog kauterizatora.
Da krenemo redom: Nisu tražili da im se uči rukja. Postoje dva mišljenja uleme o učenju rukje. Prvo i najrašrenije jeste da rukju treba izbjegavati. Drugi su mišljenja da je rukja dozvoljena, i ovo mišljenje zastupaju većinom oni koji su od toga napravili biznis, ali i oni koji dolaze iz autokratskih muslimanskih zemalja. Ne smiju/ne žele govoriti o politici i vlasti, o društvenim devijacijama, nepravdi i nasilju, pa im je najlakše govoriti i pisati o džinima, sihiru, duhovnom liječenju i sl. Dakle, više tretiraju džinski nevidljivi svijet i uvode svoje sljedbenike (klijente) u njega nego što se osvrću i posvećuju stvarnom svijetu i stvarnim problemima savremenog čovjeka!
Evidentno je besmisleno ponašanje, gdje osoba želi da joj se prouči rukja, nađe učača rukje, a onda je taj učač usmjeri na Allaha, dž.š., i kaže: „Ja te ne liječim. Allah tebe liječi, On će ti dati izlaz…“ Zapravo, to isto govore imami, muderrisi, šejhovi Islamske zajednice u BiH, ali neki ljudi radije idu kod posrednika (frilensera) po neko alternativno „znanje i tumačenje“! Očigledno, jezičko značenje spomenutog hadisa ukazuje na to da je bolje ostaviti rukju, ne tražiti da ti se uči, i osloniti se čvrstim uvjerenjem na Allaha Uzvišenog. Dakle, što si dalje od rukje sve su ti iman i tevekkul jači. Osnaži svoj iman, pa nećeš ni pomisliti na učača rukje koji uzima fine pare za tu seansu!
Hadis kojeg citiraju zagovornici rukje kao opravdanje, gdje su neki izvjesni ashabi naišli pored plemena čijeg vođu je ujela zmija otrovnica, pa se jedan od ashaba ponudio da će ga on izliječiti ako mu dadnu stado ovaca. Oni su pristali, a on je učio suru el-Fatihu na mjesto ugriza zmije i trljao pljuvačkom. Vođa plemena je Božijim davanjem ozdravio, a oni su uzeli stado ovaca i došli Božijem Poslaniku, s.a.v.s. Vjerovjesnik se osmjehnuo i s čuđenjem upitao ashaba koji je učio el-Fatihu: „Kako si znao da je ona lijek?“ Tada medicina nije bila razvijena kao danas. Da li bi neko od nas danas, ako ga slučajno ujede zmija, otišao učaču rukje da mu oduči na mjesto ugriza ili bi požurio u Dom zdravlja da mu dadnu antiotrov (serum)?! S druge strane, učači rukje pofino naplaćuju svoje tretmane gdje uče Kur'an i dove, a stalno napadaju imame kako uzimaju hedije za hatme ili četresnice!
Resulullah, s.a.v.s., zapravo podstiče ljude da uče rukju (Kur'an) sami sebi. On je to radio sam sebi, blagim puhanjem i potiranjem po tijelu ili bolnom mjestu. To potvrđuje i Ebu Sei'd el-Hudri, r.a., koji kaže da se Pejgamber često utjecao Allahu od džina, uroka ljudskog oka dok nisu objavljene sure „El-Mua'vvizat“ (Felek, Nas), pa je onda njih koristio ostavljajući sve drugo. To je sunnet kojeg treba slijediti. Poput primjera one žene koja je imala epilepsiju, pa kada bi pala otkrivao joj se avret (sramotni dio tijela). Ona je tražila od Vjerovjesnika, s.a.v.s. da joj prouči dovu za izliječenje, a on joj je dao da izabere: da joj prouči traženu dovu ili da ona osaburi na tome, a zauzvrat joj on obećava Džennet. Žena je izabrala sabur, uz molbu da Poslanik, a.s., zamoli Allaha da se ne otkriva prilikom napada epilepsije.
Recimo na kraju da tri mezheba imaju stav da je rukju dozvoljeno učiti, ali je bolje ostaviti takvu praksu. Jedino šafije kažu da je mustehab (pohvalno). Profesionalno učenje rukje, ustvari, je bid'at – novotarija, jer nije poznato da su ashabi profesionalno učili rukje! Čovjek može najviše sam sebi pomoći preventivno i duhovno se liječiti, tako što će klanjati farz namaze, često spominjati Svevišnjeg Allaha (zikrullah), postom, sadakom i drugim vidovima ibadeta (dobročinstva)! U Kur'anu stoji zapisano: „Ko se Allaha boji i svjestan Ga je, On će mu naći izlaz iz svake situacije, i opskrbit će ga odakle se i ne nada. Ko se čvrsto osloni na Allaha – On mu je dovoljan!“ (Et-Talak, 2-3)
U svakom slučaju treba se obratiti doktoru u medicinsku ustanovu, psihologu ili psihijatru. To su ljudi koji su godinama izučavali mnoge psihičke i socijalne devijacije, kompetentni su da posavjetuju i propišu terapiju. Za razliku od mnogih učača rukje koji su polupismeni šarlatani kojima je jedini cilj biznis i zarada na muci njihovih klijenata!
Pejgamber, alejhi selam, je učio dovu: Allahumme inni es'eluke-l-huda ve-t-tuka ve-l-‘afafe ve-l-gina (Allahu, tražim od Tebe uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi.)
Idriz ef. Bušatlić, prof.
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
07.02.2025. / 8. ša'ban 1446. h. god.
