Danas je u općini Kneževo, nekada Skender Vakuf, obilježena 32. godišnjica streljanja 184 prijedorska logoraša nesrpske nacionalnosti na lokalitetu Korićanske stijene. Presude Haškog tribunala i Suda BiH dokazuju da je riječ o jednom od najmonstroznijih zločina u periodu 1992.-1995. godina. Na ovom lokalitetu je ekshumirano i pet Bošnjaka kotorvaroške općine.
U organizaciji Saveza logoraša BiH, Regionalnog Saveza logoraša Banja Luka i Udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92 i Udruženja porodica poginulih i nestalih osoba Vrbanja-Kotor Varoš-Travnik, obilježena je 32. godišjnica strieljanja prijdorskih logoraša na lokalitetu Korićanske stijene.
U provaliju iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci ubijenih bačene su ruže uz poruku da se Korićanske stijene nikada i nigdje ne ponove. Zločin na lokalitetu Korićanske stijene počinili su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije koji su ljeta 1992. godine sudjelovali u brojnim zločinima nad građanima nesrpske nacionalnosti.
Zločin na lokalitetu Korićanske stijene u Haškom Tribunalu je obilježen kao primjer masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja teritorija. Pripadnik intreventnog voda prijedorske policije, tada 23-godišnji Darko Mrđa je u Hagu 2004. osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za zločin na Korićanskim stijenama. “Nadam se da će moje priznanje i kajanje, bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju”, rekao je Mrđa prilikom priznavanja krivice. Koliko je u ovim riječima bilo istine, mogli smo se uvjeriti kada je Mrđa izdržao zatvorsku kaznu u Hagu. Međutim, pravda ga je još jednom stigla tako da se danas nalazi tamo gdje je zličincima mjesto.
Za ovaj zločin 11 prijedorskih policajaca je osuđeno na 200 godina zatvora. U konvoju koji je prije 32 godine iz prijedorskog naselja Tukovi krenuo prema Koričannskim stijenama, trebao je biti i Teufik Kulašić iz Kozarca, logoraš Ketarema, ali on nije vjerovao prijedorskim civilnim, vojnim i policijskim snagama, organizatorima konvoja. Zato je danas među živima.
Korićanske stijene, širom svijeta poznate po monstruoznom zločinu, čekaju da budu obilježene spomen pločom koja će podsjećati na zločin od kojeg i danas zastaje dah. Naravno, uz sve što su preživjeli od dana streljanja do danas, veliki je to udarac za porodice ubijenih i nestalih. Pravda na ovom mjestu nije stanovala prije 32. godine, ali je očigledno nema ni danas.
( Senudin Safić /Mojprijedor.com )
Arnes-ef. Mehanović, urednik /imam.ba
