Muhamed Fejzić – Bosanska ahmedija je jedinstvena u svijetu | imam.ba

Izrada bosanskih ahmedija je jedinstvena praksa u islamskom svijetu. Nažalost, sve je manji broj onih koji izrađuju kvalitetne ahmedije za naše imame. Kvalitet i traženost imamskih ahmedija koje izrađuje Muhamed Fejzić iz Zenice, dovoljno govori o njegovom uspijehu u ovom časnom poslu. U ovom intervijuu donosimo vam informacije o ovoj rijetkom zanatu koji izumire.

Kada si se prvi put zainteresovao za izradu ahmedija?

Muhamed: Kao softa, u prvom razredu medrese sam imao želju da naučim kako se izrađuju ahmedije. Prije nekih 11. godina sam počeo sa učenjem ovog zanata i tada sam napravio, da tako kažem, vlastiti stil izrade ahmedija i džubadi.

Koliko treba vremena da se izradi jedna ahmedija?

Muhamed: U početku mi je trebalo i do sedam sati za izradu jedne ahmedije, danas mi treba svega tri sata. Kao i u svakom poslu, čovjek nauči da neke stvari radi brže i kvalitetnije protokom vremena i sticanjem iskustva. Izrađujem i džubeta- imamska odjela. Po statutu Islamske zajednice fes na ahmediji je bordo crven a džube je crno, mada ponekad bude zahtijeva za drugačijom bojom.

Šta te je ponukalo da se odlučiš za ovaj zanat?

Muhamed: Pa mogu ti reći da izrada ahmedija donosi neki smiraj čovjeku. Gledanje u bijelu boju nekako smiruje. Zbog same preciznosti motanja ahmedije, čovjek mora biti smiren i koncentrisan na ono što radi, upravo zbog toga nema vremena da razmišlja ni o čemu drugom. Ali možda i najveći razlog moje odluke da sa ovim poslom bavim jeste očuvanje naše tradicije i indetiteta.

Kako se izrađuje ahmedija, ima li među njima razlike?

Muhamed: Ahmedija se obično mota na kalupljeni fes. Prije par godina smo pokrenuli oživljavanje te zamrle tradicije ručno izrađenih fesova. Naši preci prije pedesetak i više godina nosili su te ručno izrađene fesove koji su danas rijetkost. Danas se većinom fesovi izrađuju mašinski i nemaju taj kvalitet i tu prepoznatljivost bosanskog tradicionalnog fesa. Kao što rekoh, na ručno izrađeni fes, pažljivo se mota oko 20. metara platna za imame i oko 30-35. metara platna za reisa i muftije. Za imame fes je dužine oko 12. centimetara dok je za reisa i muftije oko 14. cm visine. Nekada se ahmedija koja ide na lam-elif koristila samo za hafize. To je ahmedija koja ima prorez na sredini fesa i tako se znalo da je osoba koja nosi tu ahmediju hafiz. Osim ovih tradicionalnih imamskih ahmedija, postoji i hadžijska ahmedija koja ima žuto platno oko fesa.

Koliko dugo mogu trajati fes i ahmedija, jeste li izrađivali ahmedije za nekog poznatog iz Islamske zajednice?

Ručno izrađeni fes može trajati i do deset godina. Platno na ahmediji se mjenja na svaka tri mjeseca do godinu dana, sve zavisi da li i koliko se platno isprljalo, s obzirom na to da je bijele boje. Radio sam ahmediju za muftiju Adilovića, muftiju Salema Djedovića i za bivšeg muftiju Sarajevskog i fetva-i emina prof. Enesa ef. Ljevakovića…

Je li ti se desila neka neobična situacija od kako se baviš ovim poslom?

Muhamed: Sjećam se da sam jednom ostao u kvaru s’ autom. U blizini je radio jedan imam kome sam pravio ahmediju, pa sam ga pozvao. Odmah mi je obezbjedio automehaničara i pomogao mi, to mi je ostalo u lijepom sjećanju. Mnogo puta su me zvali radi snimanja filmova u kojima se pojavljuje imam. Oni, kao profesionalci, ahmediju bi uredno vratili nakon snimanja. Nažalost, u zadnje vrijeme sve češće dobijam upit o ahmedijama od osoba koje nisu imami. Ti ljudi žele da im izradim ahmediju, bojim se da je to u cilju nekog ismijavanja sa vjerom i ovom časnom kapom, ali ja nikad nisam ni pomislio da izradim ahmediju osobi koja nije imam, to smatram nečasnim. Takav jedan slučaj desio mi se nedavno. Kada sam odbio da mu izradim ahmediju, čovjek je pokušao da ukrade ahmediju iz džamije ali nije uspio. U zadnje vrijeme vidim da su neki ljudi došli do ahmedija i džubadi i da se sa time zezaju i da to ismijavaju u svojim videima.

Back To Top