„Jak vjernik je bolji i Allahu draži od nejakog vjernika, a hajr (dobro) je u obojici. Teži onome što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj očajavati. A ako te nešto zadesi, nemoj govoriti: ʻDa sam uradio to i to, bilo bi to i toʼ, već reci: ʻTako je Allah odredio i biva ono što On želiʼ, jer ovo ʻda samʼ otvara vrata šejtanu.“ (Muslim)
Prema uputstvu Muftijstva travničkog danas bi se trebala održati tematska hutba „povodom obilježavanja počinjenih zločina nad Bošnjacima u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine na području općina Vitez, Bugojno i Jajce“. Hutba koja nam je dostavljena, po mom mišljenju i uz svo uvažavanje autora, ne sadrži jednu jako bitnu poruku u kontekstu govora o udruženom zločinačkom poduhvatu i agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Naime, vakat je davno sazrio da izađemo iz ljušture žrtve (samoviktimizacije) i defetizma, a zaogrnemo se plaštom dostojanstva i ponosa bošnjačkoga! Zar se može govoriti o stradanjima Bošnjaka u mjesecu aprilu a ne spomenuti 15. april – Dan Armije RBiH? Pa kako bismo, pobogu, opstali i danas slobodno hodili zemljom bosansko-hercegovačkom da nije bilo naših boraca Armije RBiH?! To je naš ponos i dostojanstvo. Zakopali su nas u zemlju, ali nisu znali da smo sjeme koje će niknuti i uspraviti se! Zato danas s vama želim podijeliti jedan hadis važan za vrijeme i kontekst u kojem živimo.
Naime, prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jak vjernik je bolji i Allahu draži od nejakog vjernika, a hajr (dobro) je u obojici. Teži onome što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj očajavati. A ako te nešto zadesi, nemoj govoriti: ʻDa sam uradio to i to, bilo bi to i toʼ, već reci: ʻTako je Allah odredio i biva ono što On želiʼ, jer ovo ʻda samʼ otvara vrata šejtanu.“ (Muslim)
Dakle, Pejgamber nam veli da je jak vjernik u svakom smislu (fizički, intelektualno, financijski…) bolji i Bogu draži od nejakog i nemoćnog vjernika. Stoga nam savjetuje da težimo onome što će nam koristiti i ojačati nas, zatim da u svojim poslovima tražimo pomoć od Gospodara i da se ne dovodimo u stanje bespomoćnosti i očaja! Kad se desi nešto loše po nas nema fajde govoriti „eh da sam, eh da smo…“, jer se tada samo ostvarilo naše (ne)djelovanje kroz Božiji kader, pa zato Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava da se hudim lamentiranjima samo otvaraju vrata šejtanu i njegovom destruktivnom djelovanju. Svojim životom je Resulullah, s.a.v.s., pokazao put i dao nam smjernice kako da budemo jaki, individualno i kolektivno. Najznačajnije karakteristike Poslanikovog, a.s., planiranja budućnosti su:
Uzimanje u obzir Allahovih zakonitosti/uzročno-posljedičnih veza među pojavama – Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svojim ashabima usađivao svijest o individualnoj odgovornosti. Instruirao ih je da ne mogu očekivati svijetlu budućnost i povoljne rezultate ako se ogluše o Božije zakonitosti. U poznatom hadisu rekao je jednom ashabu da sveže devu, pa da se onda osloni na Allaha. Jedne prilike je poslao vojnu ekspediciju i odredio za zapovjednika nekog čovjeka. Taj čovjek je u afektu naložio vatru i naredio saputnicima: „Uđite u nju!“ Neki od ashaba su ga htijeli poslušati, ali, nakon što su drugi ashabi iskazali neposluh svome zapovjedniku i obrazložili svoj stav time što takva naredba nema nikakvog smisla i što su oni slijeđenjem Poslanika, a.s., pobjegli od Vatre, oni su odustali od svoje namjere. Kada su o tome obavijestili Pejgambera, rekao je: „Da su ušli u vatru, ostali bi u njoj sve do Sudnjeg dana. Nema pokornosti u grijehu, nego samo u dobru.“ (Buhari)
Učenje iz vlastitog i tuđeg iskustva – U strateškom planiranju jedno od važnih pravila je uzeti u obzir vlastita i iskustva drugih. Razlog zbog kojeg oko trećine Kurʼana govori o vjerovjesnicima i njihovim narodima jeste upravo pouka koja se iz tih kazivanja može uzeti. Postoji nekoliko događaja koji nam potvrđuju da su Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi učili iz iskustva drugih. Jedan od primjera je svakako Pejgamberovo, a.s., prihvatanje prijedloga Selmana al-Farisija da se iskopa rov oko Medine, što je ratna strategija kojom su se koristili Perzijanci.
Dogovaranje te zajedničko i kooperativno djelovanje – Princip dogovaranja, odnosno uzimanja u obzir različitih mišljenja radi određivanja ispravnog ili najispravnijeg smjera akcije temeljni je princip Poslanikovog, s.a.v.s., planiranja budućnosti. On je često konsultirao ashabe, pogotovo kada je riječ o pitanjima od javnog značaja. Brojni su primjeri iz kojih se može vidjeti da se on savjetovao sa svojim ashabima i da je prihvatao njihova pojedinačna i većinska mišljenja, iako ih ponekad sam nije zastupao. Pred Bitku na Bedru je prihvatio Habbabov savjet koji se ticao položaja muslimanske vojske, a pred Bitku na Uhudu odlučio je da se muslimani neprijatelju suprotstave na bojnom polju, a ne iz Medine, jer je to bio stav većine ashaba. Ovi i brojni drugi primjeri Poslanikovog, a.s., insistiranja na tome da se dobro promisli prije nego što se donese odluka i da se u odlučivanje uključe i drugi ponukat će Ebu Hurejru da izjavi da niko nije bio skloniji dogovaranju od Poslanika, s.a.v.s. Medinska povelja i Ugovor na Hudejbiji jesu primjeri sklapanja ugovora/dogovaranja sa pripadnicima drugih religija na osnovama zajedničkih vrijednosti i interesa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio vrlo svjestan da budućnost ovisi u manjoj ili većoj mjeri o svim njenim akterima, te da se ona mora graditi kooperativno i kordinirano.
Anticipiranje potencijalnih budućnosti – Anticipiranje mogućih budućnosti jeste jedna od temeljnih karakteristika Poslanikovog, a.s., strateškog planiranja. Ovo pravilo podrazumijeva da se u obzir uzmu mogući i realni tokovi budućnosti, te izvrše neophodne pripreme i razradi strategija djelovanja za svaku od njih. Tako je, naprimjer, pred Bitku na Uhudu naredio pedeseterici strijelaca da se utabore na brdu Uhud, jer bi se moglo desiti da neprijateljska vojska napadne muslimane s leđa. Kada je određivao ko će biti vojskovođa muslimanske vojske u Bitci na Mu’ti, imao je u vidu da bi vojskovođa mogao biti ubijen, pa je kazao da vojskovođa bude Zejd b. Haris, a ako on bude ubijen da vojskovođa bude Džafer b. Ebi Talib, a ako i on bude ubijen da njegovu funkciju preuzme Abdullah b. Revvaha, r.a. Jedan od primjera koji potpada pod anticipiranje mogućih budućnosti je i njegova naredba Zejdu b. Sabitu da nauči hebrejski jezik, jer je imao osnovanu sumnju da bi mu jevreji mogli namjerno pripisati nešto što nije rekao ili ubaciti sumnju u Objavu.
Povjeravanje funkcija i odgovornosti najkompetentnijim pojedincima – Jedna od značajnih karakteristika Poslanikovog, s.a.v.s., planiranja budućnosti je i povjeravanje funkcija i odgovornosti najkompetentnijim pojedincima. Odgovorne funkcije povjeravao je isključivo onima koji su ih dostojni. U tom pogledu, nije pravio nikakve razlike između muslimana i nemuslimana ukoliko je za kvalitetu obavljanja dotične funkcije ili zadatka vjerska pripadnost irelevantna. Tako u historiografskim djelima nalazimo da je za svog vodiča na putu hidžre izabrao idolopoklonika Abdullaha b. Urejkita. S druge strane, ni svojim najvjernijim ashabima nije povjeravao funkcije ukoliko je smatrao da im nisu dorasli. Prenosi se da je Ebu Zerru, r.a., jednom od prvih muslimana i najpoznatijih ashaba, nakon što je ovaj od njega zatražio da mu povjeri neku funkciju, rekao: „O Ebu Zerre, ti si slabašan, a vlast je emanet. Na Sudnjem danu će biti ponižen i kajat će se svako ko ga preuzme, osim onaj ko ga zaslužuje i izvršava ono što je njegova obaveza.“ (Buhari)
Traženje pomoći od Allaha i pouzdanje u Njega – Pored svega navedenog, Poslanik, s.a.v.s., je molio Uzvišenog da ga nadahne da donese ispravnu odluku i pouzdao se u Njega. Među njegove poznatije dove spada dova u kojoj je Allaha molio da napravi ispravan izbor. Jedan dio te dove glasi: „Allahu, ako je ovo dobro za mene na ovom i budućem svijetu, odredi mi to. A ako je ovo loše za mene na ovom i budućem svijetu, otkloni to od mene.“ Prenosi se da je Bitci na Bedru, nakon što je učinio sve kako bi se što bolje pripremio za bitku, proučio ovu dovu: „Allahu moj, ispuni mi ono što si mi obećao. Allahu moj, daj mi ono što si mi obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji.“ (Buhari)
Sve navedeno jasno ukazuje da se Poslanik, s.a.v.s., u planiranju budućnosti rukovodio Allahovim zakonitostima te ličnim i iskustvima drugih, da je s ciljem izgradnje svjetlije budućnosti uzimao u obzir i mišljenja drugih koja bacaju dodatno svjetlo na razmatrani problem i da je verbalno i svojom praksom poticao svoje sljedbenike na kooperativno djelovanje, da je anticipirao više mogućih budućnosti i poduzimao neophodne korake kako bi spriječio one nepovoljne i spremno dočekao ono što se potencijalno može desiti, da je odgovornosti delegirao samo na one koji se s njima mogu nositi, te da se pouzdao u Allaha i upućivao mu dove da ga nadahne da donese ispravnu odluku.
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
11. april 2025. / 13. ševval 1446. h. god.
