‘Ništa nije bolje od pravedne riječi izgovorene pred nepravednim vladarom. Neka nijednog od vas strah od ljudi ne spriječi da izgovori istinu ukoliko je vidi ili posvjedoči.’
Ebu Seid el-Hudri, r.a., je rekao: “Jednog dana Allahov Poslanik, s. a. v. s., nam je klanjao ikindijski namaz i to čim mu je vrijeme nastupilo, a onda nam je držao govor sve dok Sunce nije zašlo. Tom prilikom nije propustio ništa što će se događati do Sudnjeg dana, a da nas o tome nije obavijestio. Neki su to upamtili, a neki zaboravili. Od onoga što je tom prilikom rekao bilo je i ovo: ‘Ovaj svijet je sladak i primamljiv, a Allah vas je učinio Svojim zastupnicima na njemu i gleda šta radite. Zato se čuvajte ovoga svijeta i čuvajte se žena!’
U svom govoru je rekao i ovo: ‘Ništa nije bolje od pravedne riječi izgovorene pred nepravednim vladarom. Neka nijednog od vas strah od ljudi ne spriječi da izgovori istinu ukoliko je vidi ili posvjedoči.’
Zatim je Ebu Seid zaplakao i rekao: “Tako mi Allaha, mi smo mnogo toga vidjeli i prešutjeli bojeći se ljudi.”
Pored toga Pejgamber je rekao i ovo: ‘Svaki prevarant imat će zastavu po kojoj će se prepoznavati na Sudnjem danu, prema stepenu njegovog varanja. Njemu će zastava za kaznu biti pobodena kod njegove zadnjice! Nema veće prevare od one koju vođa učini svome narodu!’
Kazao je i sljedeće: ‘Ljudi su stvoreni u različitim vrstama i stanjima; neko će se roditi kao vjernik, živjeti kao vjernik i umrijeti kao vjernik; neko će se roditi kao nevjernik, živjeti kao nevjernik i umrijeti kao nevjernik; neko će se roditi kao vjernik, živjeti kao nevjernik, i umrijeti kao nevjernik; neko će se, pak, roditi kao nevjernik, živjeti kao nevjernik, a umrijeti kao vjernik.’
Spomenuo je i moralne vrline, pa je rekao: ‘Neki će se od njih sporo ljutiti, a brzo odljutiti; neki će se brzo ljutiti i brzo povraćati iz srdžbe; neki će se, pak, sporo ljutiti, a sporo povraćati iz ljutnje, jedno zavisi od drugog. Dakako, najbolji je onaj koji se sporo ljuti, a brzo odljuti, a najgori je onaj koji se brzo ljuti, a sporo povraća iz srdžbe.’ Zatim je kazao: ‘Srdžba je žeravica u čovjekovom srcu. Zar niste vidjeli (kod nekoga kad se naljuti) crvenilo u njegovim očima, a vratne mu žile nabrekle? Ko od vas osjeti takvo nešto, neka sjedne!’
Govorio je i o potraživanju duga, pa je kazao: ‘Neki su ljudi dobri kod traženja duga, a loši kod vraćanja. Jedno poništava drugo. Neki su dobri kod vraćanja, a loši kod traženja duga, pa i to neutrališe jedno drugo. A najbolji su oni koji su dobri i kod vraćanja i kod traženja duga, a najgori oni koji su loši kod traženja i kod vraćanja.’
Kazao je i ovo: ‘S vama će biti upotpunjen broj od sedamdeset naroda. Vi ste kod Allaha najbolji i najplemenitiji.’ Ebu Seid kaže: „Pa smo se počeli okretati prema suncu da vidimo je li zašlo, a Poslanik reče: ‘Od ovoga vam je svijeta, u odnosu na ono što je prošlo od njega, ostalo onoliko koliko vam je ostalo od ovog dana, u odnosu na ono što je prošlo od njega.'“
(Hadis je sahih, a bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Hakim i Bejheki.)
Ovo je specifičan događaj u životu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je on poželio da svojim ashabima, r. a., a i svima nama, ukaže na neke situacije i iskušenja kroz koja ćemo prolaziti sve do Kijametskog dana. Čak se u nekim predajama spominje da je ovaj Pejgamberov govor potrajao cijeli dan, tj. od sabah-namaza pa sve do akšama. U ovoj predaji stoji da je klanjao ikindiju namaz u njenom prvo vremenu, te da je odmah nakon toga počeo ovaj vrlo važan govor, koji je potrajao sve do akšama.
Podsjeća nas Poslanik, a.s., na svrhu našeg postojanja na zemlji, a to je da nas je Stvoritelj učinio namjesnicima na Zemlji i da On gleda naše ponašanje. Upozorava nas na opasnost dunjalučkog zavođenja a posebno iskušenja na koja vjernik može naići kada su u pitanju žene.
Posebno se ističe dio hadisa kojim se traži privrženost istini u svim životnim situacijama: „Ništa nije bolje od pravedne riječi izgovorene pred nepravednom vlašću. Neka nijednog od vas strah od ljudi ne spriječi da izgovori istinu ukoliko je vidi ili posvjedoči.“ Zatim je ovaj plemeniti ashab zaplakao i rekao: “Tako mi Allaha, vidjeli smo neke stvari i to nas je spriječilo (pa nismo reagovali).” Dakle, pobojao se za svoje postupke, da nije slučajno gdje prešutio nepravdu koju je vidio ili možda propustio ukazati na negativnu pojavu u društvu!
Na ovom ispitu su danas mnogi vladari, kraljevi, predsjednici, kao i svi drugi na odgovornim pozicijama, pa i svi mi. Zar makar ne trebamo reći da je genocid ono što se čini muslimanima u Palestini (Gazzi), da je kosmički zločin, zulum i nepravda koja im se nanosi! Ne smije nas na tom putu zastrašiti niko, jer smo svjesni da nam našu nafaku a i naš smrtni čas (edžel) određuje samo Onaj koji nam je život i podario. On je taj koji nam je našu nafaku propisao, još dok smo bili u utrobama naših majki. To najbolje oslikava sljedeći hadis:
“Neka vas nipošto ne spriječi strah od ljudi da kažete istinu kada je znate, jer to što kažete ili uradite neće vam ubrzati smrt niti će vam umanjiti nafaku.” (Hadis je sahih, a bilježe ga Ahmed, Bejheki i Taberani.)
Ljudi često šute pred nepravdom iz straha da će izgubiti posao, privilegiju, nečiju naklonost, zdravlje, sigurnost ili čak život. Svjedoci smo glasne šutnje onih koji su završili islamske fakultete u zaljevskim zemljama, tzv. daije, koji ni riječi osude nisu uputili zbog izdajničkog odnosa tih zaljevskih zemalja prema Palestini (Gazzi), s jedne, i snishodljivog odnosa prema bjelosvjetskim moćnicima, s druge strane! Pitamo se zašto?! Zato što su ti “šejhovi” i “daije” indoktrinirani da napadaju sve i svakoga osim onih koji im daju kefalu – plaću i beneficije! Ovaj hadis jasno poručuje: Niko ti ne može uzeti ono što ti je Allah već propisao! Govor istine je hrabrost, ali i čin tevhida, iskrenog vjerovanja i oslanjanja samo na Allaha. Ako zapostavimo ovo pravilo, da ukazujemo na nepravdu, greške i prestupe koji se čine, onda se bojim da ne budemo među najgorom skupinom, koja se jednim ljudima i u nekim situacijama prikazuje i deklariše ovako, a drugim ljudima i u drugim prilikama onako. Na to nas upozorava hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r. a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: “Najgori ljudi kod Allaha na Sudnjem danu bit će dvolični: onaj koji jednim licem dolazi jednima, a drugim licem drugima.“ (Buhari i Muslim)
Allahu naš, uputi nas istini i učini nas od onih koji su uz istinu i podari nam dobro na oba svijeta, a sačuvaj nas dvoličnosti i dvoličnih ljudi. Ne kažnjavaj nas, Gospodaru, zbog onoga što rade maloumni među nama i sačuvaj nas njihove vladavine! Amin!
